Zena bi da rekne
I teku rijeci, teku iz grla.
Da li krikom ili vriskom
zene jedne, Bosnjakinjom je zovu, 
grlo joj bijelo i glas grlice. 
Nekada opojni merak prizivase 
a sada rijeci, bolne do jeze, 
sprzene nade u zaborav rone. 
Glas po glas sada grca,
avaz bi pusti da izleti 
ali ga tmusa u dusi gusi. 

Rijeci bi da poteku, 
kazivanje bi da svjedoci
o bolu, patnji, nesreci njenoj,
njenom bitku, sto Bosnjak joj ga dade 
ne moze i nece, nece iz inata... 

Ostace neka zena, zavijeka na putu. 
Ici ce dignute glave i prkosa,
niko je nije zgazio do srzi, 
slomio duh bosnjackih adeta... 
Niko od krvoloka uspio nije
da uprlja i zgazi buducnost njenu, 
beharom aprilskim, snjeznim posutu. 

Ne mozes bolan, unistiti mene,
ne mozes bolan, sve ovo u meni, 
ne mozes bolan...proklet bio... 
Proklet na vijeke, vijeke paklene svoje. 
A mene evo, EVO ME ZIVIM...
NIZ BASCU DZENETSKU CU DA SE SECEM!














Povjeriti ću ti jednu tajnu......Vrijeme si ti..Ono osjeća..Potrebu da mu se udvara i da se klekne...Pred njegove noge Vrijeme je kao kosa beskrajna........Očešljana.......Ogledalo koje dah zamućuje i dah bistr.......iVrijeme si ti koje spava u zoru kada se budi.I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo........Oh što ne mogu da iskažem tuneprolaznu moru vremena.......I najgore je što je želja beskrajnai neispunjena.......Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji........Ja znam da ne treba razbijati čaroliju.....Mnogo je gore nego da te osjetim stranom..........Da bježiš sa mislima izvan nas........I srcem već u nekom drugom vijeku........Bože moj kako su riječi teške........A ustvari jeste to........Moja ljubav iznad zadovoljstva.......Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca........Ti koja kucaš na moju sljepoočnicu kao časovnik.......I ako ti ne dišeš gušim se..........I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom........Veliku tajnu hoću da ti kažem........Svaka riječNa mojoj usni sirotica je koja pros.........iJednu sitnicu za tvoje rukestvarčicu koja tamni pod tvojim pogledom....I zato ja kažem tako često da te volim..........U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza koji bi ti stavila sebi oko vrata.........Ne vrijeđaj se zbog mog prostačkog govora.........Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatr.........iReći ću ti veliku tajnu.... Ja ne znam.....Da govorim o vremenu koje na tebe ličiJa ne znam da govorim o tebi i ja se pravim.........Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice........Mašu rukom pošto su vozovi otišliŠaka se smiruje tek pod novim teretom suza..........Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe.........Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima.............I gestove koje ti činiš od riječi koje se ne izgovaraju.............Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe........Hoću da ti kažem veliku tajnu...........Zatvori sva vrata.........Lakše je umrijeti nego voljet.........iZato ja sebe mučim životom........Ljubavi moja.