subota, 12. studenoga 2011.

*Postoji trenutak u kojem bi covjek mogao biti sretan cijeli zivot samo kad bi ga uhvatio i prepoznao. Ti si prepoznao nesto na meni sto nitko nikad i nije..vidio si u meni sve ono sto nitko nikada nije ni primjetio... i dopustio mi da se zaljubim u tebe, volio si me od samog pocetka polako, ali njezno, strpljivo, jako strpljivo i kad sam njega zamisljala pokraj sebe,ti nisi odustao..i kad sam se rasplakala onaj dan na spomen njegovog imena ..zagrlio si me...rekao "ljubavi,zaboravi ga, molim te" bio si uvijek tu i onda kad nisam imala nikoga kad nisam bila od nikog shvacena..kad su mi svi bili okrenuli ledja..ti..ti si opet bio tu... i hvala ti na tome, iako je ta rijec premalena da ti zahvalim za sve...vratio si radost mojim danima,srce opet nekog je smoglo hrabrosti da zavoli...a nase trenutke .sve dane koje smo proveli skupa cuvati cu u srcu, zauvijek..neznam koliko cemo ja i ti trajati..no zelim da znas da cu te uvijek po dobrom pamtiti..i ako srce tvoje pozeli drugu, biti ce mi zao..no pozeljeti cu ti srecu..jer ako netko zasluzuje da bude sretan i voljen na ovom svijetu..to si ti ljubavi moja...
nikad necu zaboraviti tebe i te predivne smedje oci...prije sam samu sebe znala upitati " cime sam zasluzila nekog tako posebnog kao sto si ti"?dali cu ti moci ikad to vratiti?'dali cu te moci zavoljeti?'ali ljubavi uspjela sam...ne pamtim dan kad sam bila ovoliko sretna...i znaj
Volim te i voljet cu te cijelu vjecnost, sve dok postojim**

Nema komentara:

Objavi komentar