SIGURNOST

Kad bi se moglo znati
gdje je to mjesto, trenutak,
gdje postoji, ako postoji,

kad blijedu izmaglicu probija prvo sunce,
gdje nakon kočija sna i tajni
dolazi propadanje,
kad noćne utvare završavaju svoje plesove i pijanke,
gdje površina mutnog jezera procvjeta lopočima

Kao polupana čaša 
gdje oprez postaje beskoristan,
pa te pogleda krvavim očima
prije no što zauvijek nestane u šumi

kad kažeš mi da te ne čuju
ni zvijezde u mojoj čaši, ni oblaci, 
da više ne znam jesi li išta rekao
ili smo šutjeli zajedno
da me boli, ali kao nešto što je prošlo
nasmijalo se poput mene,
tamo negdje prošlog stoljeća

Kad bi se moglo znati
za to mjesto, trenutak,
primila bih te ispod ruke,
zaogrnula se strpljenjem

i otišli bismo tamo tako svečano
kao što to rade zadnje ruže, sumraci ili pozivi,
i dolaze opet prvi dodiri, snijegovi ili poljupci

Ali mi ne znamo.
Čekamo da nas nađe to opasno mjesto
ili trenutak bez opreza
koji će nas približiti nama jedinoj mogućoj sigurnosti

dotada trzamo se
pri svakom
nepoznatom
šumu