Da li uopće vrijedi voljeti
kad se samo poraz za porazom niže
da li uopće vrijedi živjeti
kad si svakim korakom bezdanu bliže...

Više nema smisla reći nekome
da ti je do njega jako stalo
onda se sve okrene protiv srca
koje je htjelo samo sreće malo...

I pad za padom ide u nizu
teško se dići opet sa dna
čemu uopće nada u novo sutra
kada sam ostala i bez svog sna...

Ni poljubaca više za druge nemam
sve je u meni zamrlo u trenu
ranilo me u srce i boli jako
ono što ubije u ženi ženu....

Zar opet suze da mi kvase lice
i ima li kraja porazima mojim
ne želim više voljeti nikog
živjet ću bez ljubavi dok postojim...

Rođena sam samo da patim
uzalud mi srce što bezgranično voli
zato neka me odnesu vjetrovi tuge
i neka me ovako očajno boli...

Bol je ono što je dio mene
ono što nosim, ono što živim
šarenilo svijeta za mene ne postoji
živjet ću svoj život u bojama sivim..

Ovu dušu ću zatvoriti za sve dane nove
baciti ključ da ga niko ne može naći
i živjeti ovaj prokleti život 
i čekati kad će moje sunce u tamu zaći...

Onda neka idem u pakao ili raj
više mi ništa nije važno
ostavit ću ovdje još jednu suzu za kraj
pobjeći od tuge što boli tako snažno...

To je sve što mi od sreće osta
krvavi usud koji me godinama prati
umrijet će tiho ljubav u meni
a to nikad niko neće znati.