subota, 12. studenoga 2011.

*NEMA TE,A TAKO TREBAS MI...

veceras dok stojim u sobi sama
sa svojim osjecajima,razmisljanjima,
shvacam da sam pogrijesila,
da te nisam trebala ostavit,
da sam opet po obicaju napravila glupost.
veceras me obuzela tuga,
obuzela su me sjecanja,
nasa predivna sjecanja koja
sada neizmjerno bole.
veceras znam da nitko drugi
tebe ne moze niti ce ikad moc zamjeniti.
da si ti samo jedan jedini,
da si samo ti za mene stvoren.
veceras kad sama stojim
sve se polako slaze na mjesto,
i znam da sam pogrijesila,
i znam da sam te povrijedila,
i znam da te nisam zasluzila,
i znam da sve sto mi je u zivotu vrijedno
uvijek izgubim,
ali neznam kako dalje bez tebe,
kako se nositi sa svim,
volim te neopisivo,
ali ja na tebe vise nemam prava.


*U ime svih ljubavi nesretnih

Vrijeme je… kreni!
Ali da znaš,
još uvijek boli
to što živiš u meni,
a drugoj pripadaš.
Ali idi,
jer ja nisam ona koja moli,
ja razumijem da me tvoje srce ne voli.
I ja idem, nije važno gdje.
Idem nekud da zaboravim na tebe
i sve lažne rijeci.
Necu ni jednu suzu pustiti,
nisi zaslužio to.
Samo se nadam da ce i ona shvatiti
da u tebi umjesto dobrote stanuje zlo.
Toliko puta si lagao,
varao,
izdao,
toliko puta srce nekoj ukrao,
pa ga nakon toga na pola slomio.
I zato, u ime svih ljubavi nesretnih,
ja cu zapaliti danas jednu svijecu.
I zbog takvih kao ti, ljudi nevjernih
u ljubav više vjerovati nikada necu.
U ime svih ljubavi nesretnih,
veceras cu se smijati na sav glas.
Zaboravit cu prošlost, tvoje ime
i sve ono što me podsjeca na nas.

Nema komentara:

Objavi komentar