Ibn Qajjim El-Dževzijje

"Ljubav je biljka koja raste u srcu. Korijen ove biljke je podčinjenost Voljenom, stablo Njegovo poznavanje, grane strah od Njega, listovi stid a plodovi pokornost. Ova biljka zaliva se sjećanjem i spominjanjem Voljenog. Svaka ljubav koja nema ove dijelove je manjkava."

Umro sam, a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem...
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći...

Oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.

Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem...

Njenim stihom oplemenjujem spiralnu dinamiku ljubavi....

Njenim stihom oplemenjujem spiralnu dinamiku ljubavi....

Dodirni ovu zelenu travu
jer možda je sljedeće ljeto neće biti.
Napij se vode sa hladnog izvora
jer ko zna do godine šta ćemo piti.

Voli me.
Ne, nikad ljubav nemoj kriti.
Ljubi me
jer možda nas sutra neće biti

Gospodaru moj,
zvijezde sijaju, a ljudi spavaju,
I kraljevi su zatovorili vrata svoja,
samo su vrata Tvoje Milosti uvijek otvorena....

..... I svaki zaljubljeni je sa ljubljenim svojim,
A ja sam ovdje sama sa Tobom. -Rabija Al Adavija