Ponekad se dogadja da u trenutku kad se muškarac i žena sretnu, oboje instinktivno prepoznaju svoje drugo ja i to u očima onog drugog. Oči se ne zovu bez razloga ogledalo duše. Ovakvih dvoje ljudi u trenutku osjete nepobitnu činjenicu da su već bili, jesu, i da će uvjek biti jedno;čak i onda kada je moguće da se vjekovima opiru svojoj sudbini i pokušavaju da izbjegnu jedno drugo.

Ponekad bez ijedne izgovorene riječi, oni znaju da samo jedno kroz drugo mogu stići do jednistva i da samo ako su zajedno mogu biti kompletni u svakom pogledu.
Muškarac i žena, koji su pripadajuće duše, gotovo da ne moraju da izgovaraju riječi Volim te...nijedan čovjek ne može pokidati veze između njih dvoje, čak ni oni sami. Sila koja je njih dvoje tako kreirala, svemoćna je i neuništiva. Veza između njih dvoje može oslabiti, njihovo konačno ujedinjenje se može odložiti,ali se ne mogu razdvojiti.Ona je utkana u točak vremena, diktirana slobodnom voljom