Oprosti

Nekad grabim rukama
sve što podsječa na nekakvu akciju
U oklopu sam tijela pognuta u stidu
i stalnom iskušenju

Nema osamljenosti gore od umišljenosti
nema imetka korisnijeg od razuma,
Vjera jeste i strpljivost i stid
kad čuvas jezik od nečasna govora...

Rastače se memla pod mojim nogama
dok kročim vlažni stepenik života
Da l` nešto drugo osvjetljava put
ko svjetlo milosti što dolazi od Njega...

Svijet ovaj i budući dva su neprijatelja,
jedan naspram drugog dva puta različita...

Samo Bog zna me bolje neg' što znam
samu sebe,
al' bolje znam sebe neg' što me drugi
znaju.
Učini me Bože boljom od onog što drugi
o meni misle,
i oprosti mi ono što oni ne znaju!