Usamljena rjekaUsamljena rjeka, da to sam ja
što ušća nema a nema ni sna
obale svoje ja suzama mijem
u srcu svome ja tugu krijem.
Usamljena rjeka puna kaskada
gdje sunce ne grije, ne živi nada
gdje sunce jutrom ne ljubi rosu
gdje život tugu po meni prosu.
Usamljena rjeka bez izvora i kraja
željna topla zagrljaja
usamljena rjeka koja pati i voli
ali za ljubav nikada neće da moli.
Nema komentara:
Objavi komentar