Idi, u ime Allaha!

I tada je otišao u tamu noći

A mjesec i zvijezde svjedočili su njegov odlazak

Ostavljajući mene zarad Allaha

Da brani slabašne i potlačene

Evo sjedim ovdje u pomračini noći,

Mjesec i zvijezde me gledaju

A ja se prisjećam našeg zadnjeg dana,

Dana kada me je ostavio zarad Allaha;

Dan koji nikad nemogu da zaboravim

Dok me je gledao u oči...

Prošaputao je...

Možda te nikada više neću vidjeti...

Zato budi strpljiva, najdraža...

InšaAllah, susrest ćemo se u Džennetu.

Dok su mi se oči punile suzama...

Rekla sam mu

Idi, voljeni moj!

I ne okreći se...

Idi, u ime Allaha!

I bori se dok ne postaneš šehid..

Ili dok pobjeda ne bude naša.

Obrisao mi je suze...

Ne budi tužna, princezo moja

Ne gubi nadu u Allahovu milost

Jer, ako On bude htio Vrlo brzo ćemo se sresti...

I tada je otišao

U tamu noći

A mjesec i zvijezde

Svjedočili su njegov odlazak...


Ostavljajući mene zarad Allaha..

Da brani slabašne i potlačene,

Da se pokorava Allahu Tražeći Njegovo zadovoljstvo

Boreći se kao lav,

Ne pokazujući im svoja leđa.

Kada iznenada

Metak ga pogodi

Ravno u prsa!

Allahu Ekber!

I dok on izdiše,

Govori svom suborcu

Poselami moju suprugu.

I onda se smješi kada ugleda svoje mjesto u Džennetu,

U Firdeusu Najvišem

Gdje ga njegova braća šehidi iščekuju,

Čekaju da se sretnu s njim.

Zadržavam dah...

Pokušavam da ne plačem

I sjetih se njegovih riječi

Ne gubi nadu u Allahovu Milost...