Boje ljubavi 


Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi 
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja , 
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom , 
ali ipak skladan i nas ritam , sto uci dusu vjecnom privikavanju . 


Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo , 
neznam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem , 
nasrnem divljacki , pa se u strahu , da ne pokleknes , povucem i utihnem 
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju . 


Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo , ja te volim 
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalna sto u meni odavno postojis . 
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira 
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima . 


Neponovljiv si , neizmjerno blag i mojim snovima potreban , otkriven 
i zacet u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi , 
izrasao rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistao , 
dohvatio vjecni smisao i pomjerio granice mog beskonacnog svemira . 


Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama 
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja , 
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iscekivanja 
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe . 


Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim , 
kao bice svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dusom odzvanjam , 
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem , 
predivni moj , nista mi u zivotu nije vazno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .