Ibn Qajjim El-Dževzijje

"Ljubav je biljka koja raste u srcu. Korijen ove biljke je podčinjenost Voljenom, stablo Njegovo poznavanje, grane strah od Njega, listovi stid a plodovi pokornost. Ova biljka zaliva se sjećanjem i spominjanjem Voljenog. Svaka ljubav koja nema ove dijelove je manjkava."

Umro sam, a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem...
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći...

Oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.

Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem...

Njenim stihom oplemenjujem spiralnu dinamiku ljubavi....

Njenim stihom oplemenjujem spiralnu dinamiku ljubavi....

Dodirni ovu zelenu travu
jer možda je sljedeće ljeto neće biti.
Napij se vode sa hladnog izvora
jer ko zna do godine šta ćemo piti.

Voli me.
Ne, nikad ljubav nemoj kriti.
Ljubi me
jer možda nas sutra neće biti

Gospodaru moj,
zvijezde sijaju, a ljudi spavaju,
I kraljevi su zatovorili vrata svoja,
samo su vrata Tvoje Milosti uvijek otvorena....

..... I svaki zaljubljeni je sa ljubljenim svojim,
A ja sam ovdje sama sa Tobom. -Rabija Al Adavija

Gram ljubavi i milimetar osmijeha..

Ovu večer,od srca želim poslati ljubav i osmijeh, svima koji u svojoj usamljenosti žeđaju za time..Kad ne mogu ništa učiniti,ja dušom pošaljem sebe onima kojima na mogu prići, koji sU daleko od mene, a pate za toplom iskricom radosti iz srca..Sve ih zagrlim u mislima, i pošaljem ih Onom koji je kralj ljubavi, koji može sve, pa i darovati nadu u oceanu beznađa...Dovoljno je poželjeti ljubav..i ona će otići onima koji je trebaju..Ja to znam..Ni jedan trenutak života ne treba proći..a da bar ne pomislimo,što znači  ljubav...

_________________

. . . .
                                                                                                                      

_________________

Ne mogu da krijem osecaj ljubav, kao sto ne mogu da krijem eurokrem od same sebe..Volim da gustiram eurokrem ali sa vecim uzivanjem gustiram ljubav..I onda kazem sebi..Dobar dan zaljubljena zeno...volis li ti to danas vise nego juce a manje nego sutra..? Da..volim..A onda se pitam..Da li sve na ovom svetu ima cenu? Ima..znam to...Pa onda....Koliko kosta 1 gram ljubavi ? Ustvari, ne pitam sta kosta....prodato..

               Mislite li vi da je ljubav bolna???   

Žedjsrca nemože seugasitigutljajemvode...

''Pravi muškarac nikad ne odustaje, sve dok ne osvoji voljenu ženu'' 

 

Dočekaj me!
Dočekaj me tamo gdje sam
ti obećala da ću doći.
Dočekaj me osmjehom.
Dočekaj me toplim pogledom.
Dočekaj me zagrljajem.
Dočekaj me ružom crvene boje
Dočekaj me jedino moje.

U meni je tvrdi kamen, iz kojeg nikada
nece procvjetati,glatka, hladna stijena,
tvoje uzaludno skloniste.To je mozda
dom, napokon siguran, mada pomalo i
stran, mjesto sto se, poput ociju, nosi
sa sobom u miran i spokojan san....

"...u moru života što večito kipi, što večito hlapi, stvaraju se opet, sastaju se opet, možda iste kapi- i kad prođe večnost zvezdanim putem, jedna večnost pusta"Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, 

a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi. ", mogla bi se opet u pol






Lijepa riječ,
kao lijepo drvo...
Korijen je
čvrsto u zemlji
a grane
prema nebu... 

Kur'an




jupcu naći neka ista usta...

Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........

ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA

Aiša radijallahu anha je isprićala dirljiv doživljaj sa Poslanikom s.a.w.s. koji pokazuje kolika je njihova ljubav bila:
-Kada bih jela jedan dio mesa sa kosti,davala bih ga poslaniku s.a.w.s. koji bi gledao da ga zagrize sa istog mjesta odakle sam ja zagrizla.Isto tako kada bih mu ponudila da pije iza mene,pio bi sa mjesta gdje su trenutak ranije bile moje usne.-(Muslim)

Budite hrabri jer voljeti nekoga u ime Allaha dž.š.je najjace oruzje kojim cete savladati i one najvece neprijatelje koji jos uvijek mozda hodaju putevima straha od ljubavi...
Ljudi se boje ljubavi, traze utjehu u drugim stvarima misleci kako ne znaju voljeti ili kako nisu u stanju da vole...sve manje je onih koji hrabro koracaju putem ljubavi i ne boje se...zato budite hrabri i prepustite se ljubavi...voljet mozete svakoga u svojoj blizini...otvorite vrata svog srca da svjetlost unutra udje....

Žensko srce se ne mijenja tokom vremena, niti se preobražava s godišnjim dobima; žensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; žensko srce je nalik na stepu koju čovjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj čupa drveće i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lobanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljeće u njoj ostaje proljeće, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku šta da činimo? Reci što da radimo? Kako ćemo se rastati i kada ćemo se sresti? Možemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tuđine koga nam veče dovede, a jutro odvede? Možemo li ove osjećaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java sakrila? Možemo li ovu nedjelju smatrati opijenošću koja se brzo završila otriježnjenjem i budnošću? Podigni glavu da ti oči vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas čujem. Progovori i kaži mi nešto. Hoćeš li me pamtiti i kad oluja potopi moju lađu? Hoćeš li čuti lepršanje krila u noćnom miru? Hoćeš li čuti kako se moje disanje talasa oko tvog lica i vrata? Hoćeš li osluškivati moje uzdahe što mi se bolno otimaju, prigušeni jecajima? Hoćeš li vidjeti moju himeru kako te pohodi s noćnim himerama, a iščezava s jutarnjim izmaglicama? reci mi, ljubavi. Kazi šta ću za tebe predstavljati pošto si ti meni bio svjetlost za oči, pjesma za uši i krila mojoj duši. Kakav ćeš biti?

*Probudi me

Probudi me prije jutra.
Prije nego sve postane
sjecanje
i zaborav.
I ne pitaj me zašto šutim,
dopusti da gledam
ljubavi u oci.
Nije uzalud ovo plavo nebo
što skriva nas od boli i samoce;
nismo uzalud prevarili zoru
i srcima nježno dotakli tišinu.
Vjeruj mi,
nije uzalud ovaj žar
što u nama tako jasno gori,
da bi dopustili vjetru
da nas izbriše.
Zato, probudi me prije jutra,
dopusti mi da te volim
i urežem u srce
taj trenutak
kada živim u tvom pogledu,
prije nego sve postane
sjecanje
i zaborav.

*NEMA TE,A TAKO TREBAS MI...

veceras dok stojim u sobi sama
sa svojim osjecajima,razmisljanjima,
shvacam da sam pogrijesila,
da te nisam trebala ostavit,
da sam opet po obicaju napravila glupost.
veceras me obuzela tuga,
obuzela su me sjecanja,
nasa predivna sjecanja koja
sada neizmjerno bole.
veceras znam da nitko drugi
tebe ne moze niti ce ikad moc zamjeniti.
da si ti samo jedan jedini,
da si samo ti za mene stvoren.
veceras kad sama stojim
sve se polako slaze na mjesto,
i znam da sam pogrijesila,
i znam da sam te povrijedila,
i znam da te nisam zasluzila,
i znam da sve sto mi je u zivotu vrijedno
uvijek izgubim,
ali neznam kako dalje bez tebe,
kako se nositi sa svim,
volim te neopisivo,
ali ja na tebe vise nemam prava.

*U ime svih ljubavi nesretnih

Vrijeme je… kreni!
Ali da znaš,
još uvijek boli
to što živiš u meni,
a drugoj pripadaš.
Ali idi,
jer ja nisam ona koja moli,
ja razumijem da me tvoje srce ne voli.
I ja idem, nije važno gdje.
Idem nekud da zaboravim na tebe
i sve lažne rijeci.
Necu ni jednu suzu pustiti,
nisi zaslužio to.
Samo se nadam da ce i ona shvatiti
da u tebi umjesto dobrote stanuje zlo.
Toliko puta si lagao,
varao,
izdao,
toliko puta srce nekoj ukrao,
pa ga nakon toga na pola slomio.
I zato, u ime svih ljubavi nesretnih,
ja cu zapaliti danas jednu svijecu.
I zbog takvih kao ti, ljudi nevjernih
u ljubav više vjerovati nikada necu.
U ime svih ljubavi nesretnih,
veceras cu se smijati na sav glas.
Zaboravit cu prošlost, tvoje ime
i sve ono što me podsjeca na nas.

I dogodi nam se vrijeme kada dopuštamo ljudima,
dogadajima proci mimo nas a da nas ne dotaknu;
sklapamo vjede ne htijuci vidjeti, zanemarujemo
ocito i dišemo samo zato jer disati moramo.
Ponekada, tako, dopustimo vjetru života da nas
ponese, otplovimo tko zna kamo, tražeci, želeci bolje.
Putujemo, tako, cijeli svoj vijek i dogodi nam se da na
trenutak zaboravimo kada smo i od kuda krenuli.
Ti si onaj dio mene zbog kojega cu uvijek znati kako
uistinu postojala sam u nekom vremenu koje se sada
cini dalekim i nestvarnim.